Erik Artur Hajden (rođen 14. jun 1958) američki je lekar i bivši brzinski klizač na duge staze, drumski i tračni biciklista. On je osvojio pet pojedinačnih zlatnih medalja, postavio četiri olimpijska rekorda i jedan svetski rekord na Zimskim olimpijskim igrama 1980. godine. Hajden je bio najuspešniji sportista na tim olimpijskim igrama, pojedinačno osvojivši više zlatnih medalja nego druge nacije, osim Sovjetskog Saveza (10) i Istočne Nemačke (9).[2] On je najuspešniji zimski olimpijac pojedinačnih gara bilo koje zimske olimpijade. Na istim Igrama 1980. godine održao je zakletvu sportista. Njegov trener bila je Dijana Holam.[3]

Erik Hajden
Heiden in 2007
Hajden 2007. godine
Puno imeErik Artur Hajden
Ime po rođenjuEric Arthur Heiden
Druga imenaEric Heiden
Datum rođenja(1958-06-14)14. јун 1958.
Mesto rođenjaMadison, Viskonsin
 SAD
PrebivališteSAD
Državljanstvoameričko
Zanimanjebrzinski klizač
Radovi500 m: 37.63 (1980)
1000 m: 1:13.60 (1980)
1500 m: 1:54.79 (1980)
3000 m: 4:06.47 (1980)
5000 m: 6:59.15 (1979)
10 000 m: 14:28.13 (1980)
Visina6 ft 0+1/2 in[1]
Težina185 lb[1]

Hajden je ikonski lik u zajednici brzog klizanja. Njegove pobede su značajne, jer je malo klizača (i uopšte sportista) istovremeno pobeđivalo na takmičenjima u sprintu i u disciplinama na duže staze. Hajden je jedini sportista u istoriji brzinskog klizanja koji je osvojio svih pet takmičenja na jednom olimpijskom turniru i jedini koji je osvojio zlatnu medalju u svim disciplinama. Neki ga smatraju najboljim brzinskim klizačem sveukupno (na kratke i duge razdaljine) u istoriji sporta. Hajden je bio rangiran na 46. mestu ESPN spiska SportsCentury 50 najvećih sportista 20. veka 1999. godine, i jedini je klizač koji je uvršten u ovaj spisak. Godine 2000, holandske novine su ga nazvale najvećim klizačem svih vremena.[4]

Detinjstvo, mladost, obrazovanje i porodica уреди

Hajden je rođen u Madisonu u Viskonsinu 14. juna 1958. Njegova sestra Bet Hajden takođe je postala vrhunski biciklistkinja, klizačica i skijašica. U svom rodnom mestu, Šorvud Hilsu (selu pored grada Madisona, sa zapadne strane), Erik i njegova sestra Bet bili su pokretači stvaranja Hajden hausa, malog objekta gde lokalna deca mogu da se zagreju nakon klizanja ili igranja hokeja na klizalištu (zajedno sa podzemnom glinenom platformom).[5][6] On je završio je srednju školu Madison Vest 1976. godine.[7]

Nakon što je započeo svoje dodiplomsko obrazovanje na Univerzitetu Viskonsin-Medison, Hajden se premestio na Univerzitet Kalifornije u San Dijegu, a zatim na Univerzitet Stanford u Kaliforniji,[8] stekavši diplomu 1984. i doktoriravši medicinu 1991. godine.[9][10]

Atletska karijera уреди

Brzo klizanje уреди

Hajden je osvojio Svetsko juniorsko prvenstvo u brzom klizanju 1977. i 1978. Tokom svoje kratke karijere u brzom klizanju, Hajden je osvojio tri svetska prvenstva u višeboju i četiri svetska prvenstva u sprintu. Tri puta je obarao svetski rekord na 1.000 metara, dva puta na 3.000 metara i po jednom na 1.500 metara i 10.000 metara. Takođe je oborio svetski rekord u višeboju i sprinterskim distancama.

Hajden je završio svoju karijeru u brzom klizanju tako što se plasirao drugi iza Hilberta van der Duima na Svetskom prvenstvu u višeboju 1980. u Herenvenu. Proveo je na vrhu Adelskalendera, sistema rangiranja za brzo klizanje na duge staze, rekordnih 1.495 dana,[1] i osvojio je nagradu Oskar Matisen četiri puta zaredom od 1977. do 1980. On je jedini klizač koji je četiri puta osvajao tu nagradu.[1]

On je dobio nagradu Džejms E. Salivan 1980. kao najbolji sportista amater u Sjedinjenim Državama. Godine 1983, primljen je u Olimpijsku galeriju slavnih Sjedinjenih Država.

Hejden je izabran u Atletsku galeriju slavnih Viskonsina 1990. godine.

Svetski recordi u brzom klizanju уреди

Hajden 1977. godine
Hajden 1980. godine
Hajden 1977. godine
Erik i Bet Hajden 1977. godine u Alkmaru, Holandija

Tokom svoje karijere on je ostvario 15 klizačkih svetskih rekorda:[11]

DisciplinaVremeDatumLokacija
1500 m junior2.02,7518. january 1976Madona di Kampiljo
5000 m junior7.30,2320. februar 1977Incel
1500 m junior1.59,4620. februar 1977Incel
Sveukupni junior168.71619–20 februar 1977Incel
3000 m junior4.16,24. februar 1977Montreal
Sveukupni junior166.5844–5 februar 1977Montreal
5000 m junior7.23,545. februar 1978Montreal
3000 m4.07,012. mart 1978Incel
1000 m1.14,9912. mart 1978Savalen
Velika kombinacija162.97311. februar 1979Oslo
1000 m1.14,9917. februar 1979Incel
3000 m4.06,9118. mart 1979Savalen
1000 m1.13,6013. januar 1980Davos
Sprintna kombinacija150.25013. januar 1980Davos
1500 m1.54,7919. januar 1980Davos
10000 m14.28,1323. februar 1980Lejk Plesid

Medicinska karijera уреди

Hejden je završio medicinsku školu na Univerzitetu Stanford 1991. godine, a ortopedsku specijalizaciju na Univerzitetu Kalifornije, Dejvis 1996. godine, a zatim je proveo godinu dana na klinici sportske medicine u Birmingemu, Alabama. Vratio se u Kaliforniju da radi kao ortopedski hirurg u Sakramentu. U to vreme je takođe služio kao timski lekar za NBA Sakramento kingse i Sakramento monarhse iz WNBA. Tokom 2002, 2006, 2010 i 2014. goine[12] on je bio timski lekar za američki olimpijski tim u brzom klizanju. On je otvorio ordinaciju specijalizovanu za sportsku medicinu u Specijalnoj bolnici za ortopediju (TOSH) u Mareju, Juta, i proširio Hajden Ortopediks sa dodatnom kancelarijom u Park Sitiju, Juta.

Godine 2008, Hejden i Masimo Testa su objavili Faster, Better, Stronger, knjigu o nauci i programima vežbanja.[1]

Godine 2009, Hejden je bio pripadnik tima lekara koji su pomagali američkom brzom klizaču J.R. Selskom, dok se ovaj oporavljao od veoma teškog sudara u brzom klizanju tokom američkih olimpijskih priprema. Uprkos tome što se posekao do kosti, i što mu je bilo potrebno je 60 šavova, Selski je uspeo da se oporavi na vreme za Zimske olimpijske igre 2010. u Vankuveru, gde je osvojio bronzanu medalju u muškoj štafeti na 1.500 m i 5.000 m.[13]

Lični život уреди

Hejden je upoznao studentkinju medicine Karen Drus dok su njih dvoje studirali na Stanfordu, a venčali su se 1995. godine. Karen je hirurg specijalizovan za ruke. Oni imaju ćerku Zoi, rođenu 2001.[14]

Reference уреди

  1. ^ а б в г д „Eric Heiden”. Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Архивирано из оригинала 7. 1. 2018. г. 
  2. ^ Aquitania, Ray E. (2010). Jock-Docs: World-Class Athletes Wearing White Coats. ISBN 9781609106126. 
  3. ^ „Eric Heiden”. Team USA (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 13. 2. 2018. г. Приступљено 12. 2. 2018. 
  4. ^ Woldendorp, Johan (4. 2. 2000). „Vrouwen snellen Heiden nu voorbij”. Trouw (на језику: Dutch). Архивирано из оригинала 02. 09. 2012. г. Приступљено 25. 2. 2010. 
  5. ^ Garcia, Jessie (30. 6. 2016). Going for Wisconsin Gold: Stories of Our State Olympians (на језику: енглески). Wisconsin Historical Society. ISBN 9780870207662. 
  6. ^ „Village Heritage” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 14. 02. 2018. г. Приступљено 14. 2. 2018. 
  7. ^ Mike Ivey, "Hometown hero Eric Heiden still makes his Olympic presence felt", The Capital Times, February 19, 2014: https://madison.com/ct/news/local/writers/mike_ivey/hometown-hero-eric-heiden-still-makes-his-olympic-presence-felt/article_e487c254-98e0-11e3-88ed-0019bb2963f4.html . Retrieved February 24, 2020.
  8. ^ Kosciolek, Jim (22. 7. 1981). „Heiden nixed dash for cash”. Syracuse Herald-Journal. стр. C-1. 
  9. ^ Eric Heiden: five Olympic gold medals were only the start of his success - website of the United States Olympic & Paralympic Museum
  10. ^ Eric Heiden, M.D.: Orthopedic Knee and Shoulder Surgeon - website of Heiden Orthopedics
  11. ^ „Eric Heiden”. SpeedSkatingStats.com. Архивирано из оригинала 17. 5. 2014. г. Приступљено 29. 8. 2012. 
  12. ^ Rebate wars Архивирано јануар 3, 2008 на сајту Wayback Machine. Findarticles.com. Retrieved on 2012-11-18.
  13. ^ J.R. Celski Архивирано децембар 15, 2012 на сајту Wayback Machine. sports-reference.com
  14. ^ Graham, Tom (22. 9. 2002). „Eric Heiden, Olympic gold medalist / From skates to scalpel / Five-time gold medalist says career in medicine is his greatest achievement”. San Francisco Chronicle. Архивирано из оригинала 29. 5. 2019. г. Приступљено 29. 5. 2019. 

Literatura уреди

  • Wangrin, Mark (1999). "Eric Heiden: True Gold". In ESPN SportsCentury. New York: Hyperion-ESPN Books. pp. 252–3.

Spoljašnje veze уреди