Zupčasta sisaljka

Zupčasta sisaljka (crpka ili pumpa) je sisaljka koja radi pomoću pokretanja zupčanika. Sastoji se od dva zupčanika koja su smještena u kućištu sisaljke. Jedan zupčanik je pogonski, i dobiva pogon od pogonskog uređaja (najčešće elektromotor), a drugi zupčanik je pogonjen (gonjeni zupčanik). Zupčanici su međusobno uklinjeni, te se okreću ovisno jedan o drugom. Razmak između kućišta i vrha ozubljenja je tek dovoljan da se zupčanici nesmetano okreću u kućištu, da bi se spriječilo strujanje tekućine između kućišta i ozubljenja. Pogonski zupčanik svojim okretanjem tjera slobodan zupčanik, s kojim je ozubljen, u suprotnom smislu. Budući da zupčanici imaju jednake promjere i jednak broj zubaca, to im je i brzina okretanja jednaka. Svojim okretanjem stvaraju podtlak (tlak manji od atmosferskog tlaka), hvataju tekućinu i potiskuju je kroz tlačnu cijev.

Najčešća izvedba zupčaste pumpe je s vanjsko ozubljenim zupčanicima.
Dijelovi zupčaste sisaljke s vanjskim ozubljenjem.
Zupčasta sisaljka s unutarnjim ozubljenjem.
Način rada zupčaste sisaljke s unutarnjim ozubljenjem.

Ovo je jedna od najčešće upotrebljavanih izvedbi sisaljki, koja ima vrlo široku primjenu, naročito pri prebacivanju viskoznijih tekućina. Takve se sisaljke mnogo upotrebljavaju za podmazivanje motora s unutarnjim izgaranjem. Njihova je prednost jednostavnost konstrukcije i pouzdanost u radu bez čestih kvarova.[1]

Način rada

uredi

Pretpostavimo da je na slici desno plavi zupčanik pogonski. Pogonski uređaj ga vrti u smjeru kazaljke na satu. svojim okretanjem on vrti ljubičasti, pogonjeni zupčanik u obrnutom smjeru, to jest obrnuto od kazaljke na satu. Ako se u prostoru na lijevoj strani nalazi neka tekućina ona će ući i u prostor između kućišta i zupčanika. Svojim okretanjem, zupčanici će prebaciti tu količinu tekućine na drugu stranu, odakle se neće moći vratiti,jer su zupčanici u zahvatu u sredini i tekućina tuda neće moći prolaziti. Na lijevoj strani će zbog oduzimanja tekućine nastati podtlak, a na desnoj strani pumpe nadtlak.

Vrste zupčastih pumpi

uredi

Općenito govoreći, postoje dva glavna tipa zupčastih sisaljki, a to su:

  • sisaljka s vanjskim ozubljenjem i
  • sisaljka s unutarnjim ozubljenjem.

Prvi tip sisaljke ima vanjsko ozubljenje na oba zupčanika, a kod drugog tipa, jedan ima vanjsko, a drugi unutarnje ozubljenje. Osim po izvedbi, ova dva tipa se razlikuju i po količini dobave za koju se izvode. Tip zupčaste sisaljke s vanjskim ozubljenjem se izvodi za sve vrste dobave i sve brzine vrtnje, od najmanje, do najveće, dok se sisaljka s unutarnjim ozubljenjem izvodi samo za manje količine i manji broj okretaja.

Svojstva

uredi

Zupčaste sisaljke općenito odlikuje jednostavnost izvedbe i pouzdanost u radu. Zbog malog broja dijelova nisu podložne kvarovima, osim u slučajevima kada služe za crpljenje medija s abrazivnim nečistoćama. U tom slučaju, može doći do istrošenja kućišta i/ili zupčanika, te povećanja zračnosti između njih. To dovodi do smanjenja kapaciteta pumpe, a u konačnici i do prestanka rada. Zbog tog razloga, gotovo uvijek se na usisnoj strani zupčaste pumpe nalazi ugrađen čistioc.

Relativno su malih dimenzija, samousisne su, mogu raditi na raznim okretajima i s raznim medijima, imaju znatnu dobavnu visinu (do 500 metara). Najveća primjena ovih sisaljki je za crpljenje raznih viskoznijih tekućina kao što je nafta, razne vrste ulja i drugo. Dobava im je kontinuirana i ravnomjerna pa se često upotrebljavaju kao sisaljke za ulje kod motora s unutarnjim izgaranjem.

Materijal za zupčanike je čelik za cementiranje, a za kućište sivi lijev i razne legure.

Izvori

uredi
  1. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.

Poveznice

uredi