Vjerska arhitektura

Vjerska arhitektura ili sakralna arhitektura (iz latinskog sacer – „sveti“) arhitektonska je praksa, koja služi za religiozne svrhe.[1] Postoji mnogo različitih vrsta vjerske arhitekture koje služe za slavljenje Boga kao što su: crkva, katedrala, hram, džamija, sinagoga i dr. Funkcionalnost sakralnih objekata podređena je simboličnoj ulozi, koju hramovi imaju. Zbog velikog duhovnog značaja vjerske građevine najbolje su očuvani arhitektonski objekti.

Crkva sv. Donata u Zadru

Arhitekt Norman L. Koonce sugerirao je, da je cilj vjerske arhitekture da učini „transparentnom granicu između materije i uma, tijela i duha“. Govoreći o vjerskoj arhitekturi, povjesničar Richard Kieckhefer sugerira, da je ulazak u vjersku zgradu metafora za ulazak u duhovni odnos. Smatra, da se sveti prostor može analizirati pomoću tri faktora koji utječu na duhovni proces: longitudinalni prostor naglašava procesiju i vraćanje sakramentalnih činova, prostor gledališta sugerira na proglašenje i odgovor, a novi oblici zajedničkog prostora dizajnirani za okupljanje služe kako bi se poboljšala intimnost i sudjelovanje u bogosluženju. Znanstvenik religioznih studija Florin George Călian potvrđuje da je „sveti prostor mjesto, gdje transcendentno postaje imanentno i gdje posvećenik može pristupiti Bogu“.[2]

Moderna vjerska arhitektura obuhvaća nekoliko stilova sličnih karakteristika što rezultira pojednostavljenjem oblika i eliminacijom ornamenata. Najutjecajniji modernistički arhitekti u ranom do sredine 20. stoljeća su: Dominikus Böhm, Rudolf Schwarz i Auguste Perret.[3] Dok su svjetovne građevine očito imale veći utjecaj na razvoj moderne arhitekture, izvrsnih primjera moderne arhitekture može se pronaći u sakralnim građevinama 20. stoljeća poput katedrale u Los Angelesu iz 2002. godine.

Izvori

uredi
  1. Richard Kieckhefer, Theology in Stone: Church Architecture from Byzantium to Berkeley. (Oxford University Press, USA: 2004). ISBN
  2. Călian, Florin George (2021-08-01). "Editorial RES 2/2021". Review of Ecumenical Studies Sibiu. 13 (2): 139–144. doi:10.2478/ress-2021-0017.
  3. Steven J. Schloeder, Architecture in Communion: Implementing the Second Vatican Council through Liturgy and Architecture. (Ignatius Press: 1998.): 23-24 and 234-38. ISBN 0-89870-631-9.

Galerija

uredi