Vesna Bosanac

hrvatska pedijatrica

Vesna Bosanac (Subotica, 9. ožujka 1949.Vukovar, 21. ožujka 2022.) bila je hrvatska liječnica,[1] specijalistica pedijatrije i ravnateljica Opće bolnice u Vukovaru, junakinja Domovinskog rata. Kao ravnateljica vukovarske bolnice u najtežim ratnim trenucima grada Vukovara postala je simbolom junaštva, građanske hrabrosti i čovječnosti.[2][3]

Vesna Bosanac
Vesna Bosanac
Vesna Bosanac
Rođenje9. ožujka 1949.
Smrt21. ožujka 2022.
Zanimanjeliječnica
Portal o životopisima
Odjeća i predmeti dr. Vesne Bosanac koje je imala na sebi u trenutku puštanja iz zatočeništva

Životopis uredi

Djetinjstvo i obrazovanje uredi

Rođena je u Subotici u obitelji koja je u Vojvodinu došla iz istočne Slavonije.[4] Kao dijete odselila je u Vukovar. Srednju školu pohađala je u Borovu.[5] U vukovarskoj bolnici zaposlila se nakon završetka studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine.[4]

Karijera u Vukovarskoj bolnici, Domovinski rat uredi

Ravnateljicom Medicinskog centra Vukovar postala je 24. srpnja 1991. godine. U bolnici su počele pripreme za snalaženje u ratnoj agresiji, koja se spremala u okolici Vukovara.[6] Vodila je bolnicu u vrijeme nesposredno prije i za vrijeme opsade Vukovara, organizirajući rad bolnice u vrlo teškim ratnim uvjetima. Tijekom okupacije, dr. Bosanac svakodnevno je slala izvješća europskoj misiji i promatračima Crvenoga križa, a posljednje je podnijela 18. studenoga 1991. u večernjim satima. Kroz bolnicu je prošlo dvije i pol tisuće ranjenika, tisuću od njih je moralo biti podvrgnuto teškim operacijama.[7][potreban bolji izvor] Ostala je u bolnici do samog pada Vukovara. Tri je tjedna bila zatočena u pritvoru JNA, najvećim dijelom u Srijemskoj Mitrovici, a onda razmijenjena.[4] Dok je bila zatočena, pripadnici JNA i Teritorijalne obrane pod vodstvom Veselina Šljivančanina prije dolaska europskih promatrača upali su 19. studenoga 1991. u bolnicu, izdvojili dio ranjenika, civila, djelatnika bolnice (i medicinskoga i nemedicinskoga osoblja) te ih pogubili na Ovčari.[8] Nakon izlaska iz zatočeništva ostaje ravnateljicom vukovarske bolnice u progonstvu, a radi u Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Intenzivno je radila na traganju za nestalima. Protiv nje bila je podnesena kaznena prijava u Srbiji 1992. godine, zbog navodnih ratnih zločina, ali je odbačena kao neutemeljena.[9]

Bila je članica Gradskog vijeća Vukovara od 1993. do 1996. godine. Na čelu je Opće bolnice Vukovar od 1997. godine, nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja; pokrenula je okupljanje medicinskoga osoblja i obnovu bolnice.[8]

Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske 2002. godine,[10] a 2011. primila je Povelju Republike Hrvatske u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.[11] Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila je dr. Vesni Bosanac i Općoj bolnici Vukovar Veliku zlatnu plaketu 16. siječnja 2012., za sve što su učinili za dobrobit Hrvatske.[12][potreban bolji izvor]

Krajem lipnja 2013. godine smijenjena je s mjesta ravnateljice Opće bolnice Vukovar, odlukom Vlade Republike Hrvatske. Makar se navodi da su razlozi slabo poslovanje bolnice, koja ima znatna nepodmirena dugovanja, kako je s bolnicama u Hrvatskoj početkom 2013. godine i inače slučaj[13] u javnosti su iznijeti prosvjedne note i ocjene kako je riječ o političkoj smjeni. Svojedobni je ministar zdravstva prof. dr. Andrija Hebrang objašnjavao da je Opća bolnica u Vukovaru dužna kao i sve druge, i da je riječ o dugu koji se ne može pripisati mogućim propustima V. Bosanac.[14]

O njoj je napisana knjiga Apeli dr. Vesne Bosanac, koju je priredio i uredio Mladen Pavković 2002. Pavković je u suradnji s dr. Bosanac organizirao i veliki broj humanitarnih koncerata i drugih akcija s nazivom Od srca srcu za vukovarsku bolnicu.

U šest navrata svjedočila je u sudskim postupcima na Međunarodnom sudu u Haagu, kao svjedokinja tužiteljstva protiv protiv Slavka Dokmanovića (predsjednika vukovarske općinske skupštine 1991. godine), Slobodana Miloševića, tzv. vukovarske trojke (Šljivančanina, Mrkšića i Radića), kao i u postupcima protiv Gorana Hadžića i Vojislava Šešelja.[8][4] Svoja svjedočanstva iznijela je i u nizu dokumentarnih filmova snimljenih o okupaciji i zločinima u Vukovaru.

Smrt uredi

Preminula je 21. ožujka 2022. u Vukovaru, od posljedica karcinoma.[8]

Spomen uredi

Prigodom obilježavanje 31. obljetnice vukovarske opsade Bolnička ulica, uz Nacionalnu memorijalnu bolnicu „dr. Juraj Njavro” Vukovar, preimenovana je u Ulicu Vesne Bosanac.[15] Ploču su otkrili Hrvoje i Vedrana Bosanac, njezini unuci.[16]

U ožujku 2024. uvrštena je među svjetske pravednike u Vrtu pravednih u Milanu.[17]

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi

  • Bosanac, Vesna. Osobna sjećanja (video). osobnasjecanja.hr. Pristupljeno 11. travnja 2022.