Srpska dobrovoljačka garda

Srpska dobrovoljačka garda (srp. Српска добровољачка гарда), neformalno: Tigrovi, Arkanovi tigrovi ili jednostavno Arkanovci (srp. Аркановци), neki su od naziva pod kojom su oružane operacije u Hrvatskoj i BiH vodili specijalci Odjela državne sigurnosti Republike Srbije (srp. ćir. Ресор државне безбедности, srp. lat. Resor državne bezbednosti, RDB).[1] Terenski zapovjednik jedinice kojom je upravljao zamjenik načelnika RDB Franko Simatović bio je Željko Ražnatović Arkan,[2] prijeratni kriminalac iz Srbije koji je 1980-ih godina bio angažiran kao ubojica UDBA-e.[3] Jedinica je u nekim razdobljima imala do 1000 boraca.[4]

Srpska dobrovoljačka garda

Oznake Srpske dobrovoljačke garde
Aktivna1990. – 1996.
Država SR Jugoslavija
OdanostSlužba državne bezbednosti SR Jugoslavije
Granaparavojna postrojba
Vrstaelitna postrojba
SjedišteErdut
NadimakArkanovi tigrovi,
Arkanovci
Maskota Tigar
Sudjelovanje u borbamaDomovinski rat, Rat u Bosni i Hercegovini
Raspuštenapreustrojena u JSO
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Željko Ražnatović,
Milorad Ulemek,
Borislav Pelević
Zastava Srpske dobrovoljačke garde

Geneza uredi

Prema tezi iznesenoj u dokumentarnom filmu "Jedinica", Arkanove tigrove osnovao je zapovjednik Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Srbije, Radovan Stojičić-Badža nakon imenovanja zapovjednikom Teritorijalne obrane u Istočnoj Slavoniji. Stvoreni su kao jedan krak tajnih jedinica Miloševićeve Službe državne bezbednosti u svrhu branjenja "interesa srpskog naroda izvan Srbije".[1] Jezgru zapovjednog kadra činili su krugovi oko Arkana povezani s beogradskim podzemljem.[1] Nakon što je u jesen 1991. Bitka za Vukovar počela konzumirati sve više i više resursa JNA, koja je ionako bila suočena s nedostatkom ljudi zbog slabe mobilizacije, njezini zapovjednici su se u borbama počeli sve više oslanjati na postrojbe poput Arkanovih tigrova i dr. Prema analizi američke CIA, JNA je bila prisiljena oslanjati se na "horde dobrovoljaca koje su vrlo često činili delikventi, kriminalci i ostali društveni šljam".[5]

"Sjećam se kada me je Arkan proveo kroz spavaonice i u jednoj od njih rekao: ‘U ovoj sobi ima 250 godina zatvora’." - kapetan Dragan prisjeća se posjete bazi Arkanovih tigrova.[1]

Ratni put u Hrvatskoj uredi

Istočna Slavonija uredi

Na početku Domovinskog rata, Arkanovi tigrovi sudjelovali su u borbama u Istočnoj Slavoniji. Također su sudjelovali i u Bitci za Vukovar, osobito u posljednjoj fazi koja je krenula od početka studenog 1991. kada je JNA odbacila dotadašnju doktrinu slanja velikog broja oklopnih vozila u gradsku sredinu, te se okrenula uvezivanju oklopa i pješaštva, pri čemu je pješaštvo predvodilo napade. Dana 3. studenog 1991. u koordinaciji s elitnim postrojbama JNA, Arkanovi tigrovi su izveli napad kojim je Borovo Naselje odsječeno od Vukovara.[6] Nakon pada Vukovara, Arkanovi tigrovi nastavili su pomagati JNA u naporima pri probijanju hrvatske obrambene crte Osijek-Vinkovci, pri čemu su zauzeli nekoliko sela, no do kraja 1991. njihova djelovanja su u potpunosti zaustavljena.[7]

Operacija Maslenica uredi

Nakon što su u siječnju 1993. hrvatske oružane snage pokrenule Operaciju Maslenica, i u trodnevnim borbama uspješno provele početni napad. SVK je provela mobilizaciju, te dobila pojačanja iz Srbije i BiH, koja su između ostalog činili i Arkanovi tigrovi. Ove su združene snage zatim krenule u protunapad protiv hrvatskih snaga imena Operacija Čelik.[8]

U silovitom napadu kojeg su srpske snage pokrenule, inicijativa na bojištu je prelazila između snaga predvođenih Arkanovim tigrovima, Vukovima s Vučjaka i SVK na jednoj, te hrvatskih specijalnih snaga (Bojna Zrinski) i gardijskih brigada Hrvatske Vojske na drugoj strani.[9] U jednom od takvih napada, pripadnici Arkanovih tigrova ušli su na prividno slabu točku u hrvatskoj obrani nakon čega su ostali zasuti jakom pješačkom, minobacačkom vatrom i vatrom iz VBR-a, od čega su pretrpjeli velike gubitke.[10] Nakon što su u borbama kod Škabrnje pretrpjeli daljnje gubitke povukli su se nazad u Beograd.[11]

Zločini uredi

Smještanjem Vlade tzv. Srpske Krajine u Erdut, pripadnici tada nazvanih "Tigrova" počinju blisko surađivati s osobnom pratnjom Gorana Hadžića, nazivanom "Pretorijanci" pod zapovjedanjem Steve Bogića zv. Jajo iz Borova sela, te zajedno pljačkaju lokalno stanovništvo, progone ih i ubijaju. Na području mjesta Dalj, Erdut i Aljmaš su "Arkanovi tigrovi" direktno ili indirektno sudjelovali su u pokolju gotovo 100 civila. Srbija do danas skriva podatke o tim zločinima i identitete pripadnika te formacije.

SDG je nastavila je svoje ratno djelovanje u Hrvatskoj sve do 1993.g. ostavljajući za sobom mnoštvo ubijenih civila u mjestima koja se već navode, ali i u Vukovaru i okolnim naseljima.

Više masovnih grobnica stvorili su nakon pokolja u Erdutu, u mjestima Ćelije, Dalj, Vukovar i Borovo selo gdje su u strahu od odgovornosti zakapali ubijene civile. Okupacijom Vukovara sudjelovali su u ubojstvu civila a tijela ubijenih sklanjali bi bacanjem u Dunav. Prvom polovicom 1992.g. veći dio te formacije odlazi u nastavak pljačkaških pohoda na područje BiH, posebice u područje Bijeljine. Vojno SDG nije imala osobito veliki značaj kao sila na bojnom polju, a od djelovanja ostat će zapamćena po raznim zločinima koje su njezini pripadnici počinili u Domovinskom ratu te u ratu u Bosni i Hercegovini.

Među srpskim dobrovoljcima poznati po vojnoj disciplini, bili su ustvari kontrolirana masa kriminalaca kojoj su Arkan, Pelević i Legija za uzvrat dozvoljavali pljačku i zlostavljanje civila. Kasnijim reorganizacijskim promjenama iz "Arkanovih tigrova" stvara se jedinica Škorpioni, kojoj je povjereno osiguranje naftnih polja u Đeletovcima, kao posebni interes "Naftne industrije Krajine". I ta formacija se istakla po zvjerstvima i pljački, posebice kada su u pitanju ubojstva u Trnovu (BiH) gdje se ističu Petrašević, Medići i Davidović, te kasnije po ubojstvima na području Kosova. Pljačke hrastovih šuma i naftnih polja bile su poseban interes i zbog izvora financiranja u periodu kada se Arkan posvetio privatnom biznisu (nešto finijem kriminalu) i političkom djelovanju na području Srbije i područja pod nadzorom pobunjenih hrvatskih Srba.

Dio "Arkanovaca" nastavlja i nakon 1996. godine djelovati u Jedinici za specijalne operacije Resora državne bezbednosti Republike Srbije - kako su "Crvene beretke" službeno deklarirane nakon kraja ratnih operacija izvan granica Srbije. Tu oni sudjeloju u mafijaškim ubojstvima na području Srbije, krijumčarenju droge, vozila i cigareta, naposljetku i u ubojstvu premijera Srbije, Zorana Đinđića, gdje se kao izvršitelj pojavljuje Zvezdan Jovanović pripadnik "Arkanovih tigrova" gotovo od samih početaka. Željko Ražnatović je nakon rata bio umiješan u srbijansko kriminalno podzemlje koje ga je kasnije i ubilo - upućeni smatraju, po nalogu prvotnih njegovih sponzora koji su uplašeni od suđenja u Hagu poduzeli sve da ga ušutkaju.

Pretežni dio pripadnika formacije prikriven je danas na području Srbije i živ u strahu od mogućih sudskih postupaka za zvjerstva koja su počinili.[12]

Povezani članci uredi

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Srpska dobrovoljačka garda