Rade Šerbedžija

Rade Šerbedžija rođen je u mjestu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946. godine.

Diplomirao 1969. godine na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkome Dramskom kazalištu "Gavella". Nakon toga naizmjenično radi kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u "Gavelli". Nadaren, iznimne glumačke tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i tjelesno najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klasičnog (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III.) i modernoga repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) – u raznim žanrovima, tumačeći likove pozitivnih i negativnih osobina.

Dobitnik je mnogih priznanja (triput nagrađen na Sterijinom pozorju, Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujšin", Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim ljetnim igrama). Na filmu debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967.) Krste Papića, dok prvu glavnu ulogu – mladića na životnoj prekretnici – tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968.) Branka Ivande.

Otada sve češće nastupa u glavnim ulogama dobivajući popularnost i ulazeći u krug najpoštovanijih glumaca bivše države Jugoslavije – u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su početkom 1970-ih godina zapažene njegove uloge komunističkog aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970.) Živojina Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973.) Krste Papića. U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslavensku suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakternog glumca) u filmu Bravo maestro (1978.) Rajka Grlića (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979.) Fadila Hadžića. Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australske televizije Sammy za glavnu ulogu u australskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja Dušana Jovanovića.

Najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju vjerojatno je bila 1986. kada s dvije uloge u filmovima dobiva titulu najuspješnijeg na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Večernjim zvonima Lordana Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u Snu o ruži Zorana Tadića (Velika povelja u Nišu). Velikog radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji, u TV-serijama: U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz).

Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Jedan je od prvih potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj i Srbiji govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.^[3][4]

Odlazak u inozemstvo uredi

Godine 1991. napušta Hrvatsku i odlazi u Srbiju. U filmu Dezerter Živojina Pavlovića, koji je dovršen sredinom 1992., Šerbedžija je glumio glavnu ulogu.^[5] Film je snimljen u Beogradu.^[6] U tom filmu pokazuju se i snimci razrušenoga hrvatskoga grada Vukovara. U Vukovar, koji je u to vrijeme bio žarište borbe između hrvatskih snaga i snaga JNA, redatelj Pavlović je, za potrebe završnih scena filma, kako bi zabilježio posljedice djelovanja JNA, poslao samo snimatelja.^[6]

Nakon Srbije, koju je napustio 1992. godine jedno vrijeme s obitelji živio je u Sloveniji te onda u Londonu i SAD.^[7] Unatoč tome što je već glumio u osamdesetak filmova distribuiranih uglavnom na području bivše Jugoslavije, proboj u svjetske filmske vode ostvario je filmom Hanin rat te filmom Prije kiše Milče Mančevskoga. 1996. godine Šerbedžija je glumio oca izbjeglice u filmu Belma te u novozelandskome filmu Ne znam engleski (Broken English). Potom su uslijedile uloge u vodećim hollywoodskim ostvarenjima Svemirski kauboji, Nemoguća misija, Zdrpi i briši i drugi.

Šerbedžija je poznat i po čitanju poezije te kazališnim predstavama. Pokrenuo je i novo kazalište Ullysses u Puli, koji je premijeru doživio s predstavom Kralj Lear na Brijunima pod redateljskom palicom njegove supruge Lenke.

Radi s mnogim velikim imenima, a s nekima od njih kao što je Vanessa Redgrave, Phillip Noyce ili Tom Cruise obiteljski je prijatelj. Radio je i sa slavnim Stanleyjem Kubrickom te Clintom Eastwoodom, no Šerbedžija je ostao dosljedan sebi izjavama: "dobri su režiseri jednako dobri svugdje na svijetu, a glumci se prepoznaju već pri prvom pogledu", sjećajući se glumaca s naših prostora kao što su Inge Apelt ili Miodrag Krivokapić. Uz obitelj Šovagović, Šerbedžija sa svojom djecom iz prvog braka, Danilom koji je studirao film u Americi i sada je redatelj i Lucijom, glumicom, dobitnicom Zlatne arene za ulogu u filmu "Polagana predaja", na dobrom putu ostvariti još jednu jaku "filmašku obitelj".

Povratak u Hrvatsku, profesor glume u Rijeci uredi

Od 2010. godine živi u Rijeci.^[8] U Rijeci je osmislio i pokrenuo novi poslijediplomski studij glume (»Gluma, mediji, kultura«) što ga osnovao Senat Sveučilišta u Rijeci kao dvogodišnji program namijenjen stručnom usavršavanju u polju glume, medija i kulture^[9] a od jeseni 2011.^[10] godine na njemu i predaje.^[11]

Rade Šerbedžija suprug je redateljice Lenke Udovički, s kojom ima kćeri Ninu, Milicu Almu i Vanju. Iz prvoga braka s koreografkinjom i plesnom pedagoginjom Ivankom Cerovac ima kćer Luciju i sina Danila.^[12]

1960. – 1970. uredi

• Novinar kao Vlado Kovač (1979.)
• Živi bili pa vidjeli kao tip u kafiću (1979.)
• Usijanje (1979.)
• Povratak kao žandarski narednik (1979.)
• Bombaški proces
• Bravo maestro kao Vitomir Bezjak (1978.)
• Hajka (1977.)
• Nikola Tesla (1977.)
• U registraturi kao Ivica Kičmanović (1974.)
• Pesma (1975.)
• Nocturno (1974.)
• Obješenjak (1974.)
• Užička republika (1974.)
• Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj kao Joco/Hamlet (1973.)
• Begunec (1973.)
• Živjeti od ljubavi kao Davor (1973.)
• Obraz uz obraz (TV serija) (1972.)
• Poslijepodne jednog fazana kao bijesni mladić (1972.)
• Zvezde su oči ratnika (1972.)
• Prosjaci i sinovi (1971.)
• Putovanje na mjesto nesreće kao Vlatko (1971.)
• U gori raste zelen bor kao domobranski časnik kicoš (1971.)
• Crveno klasje (1971.)
• Kainov znak kao Milan (1970.)
• Idu dani (1970.)
• Papagaj (1970.)
• Sedmina – Pozdravi Mariju (1969.)
• Bog je s nama (1969.)
• Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata kao Boris Horvat (1968.)
• Osveta (1968.)
• Crne ptice (1967.)
• Iluzija kao mladić koji ubija Branka (1967.)
• Sedam sati i petnaest minuta kao Tomica (1966.)

1980. – 1990. uredi

• Gospođica (1980.)
• Duvanski put (1980.)
• Variola vera (1981.)
• Tuga (1981.)
• Nepokoreni grad (1981.)
• Banović Strahinja kao Abdulah (1981.)
• Život i priča (1982.)
• Tamburaši kao Stipe Babur (1982.)
• Kiklop kao Ugo (1982.), također i u istoimenoj seriji iz 1983.
• 13 jul (1982.)
• Noć poslije smrti (1983.)
• Zadah tela (1983.)
• Pejzaž u magli (1984.)
• Una (1984.)
• U raljama života kao intelektualac, film, ponekad citiran i kao "Štefica Cvek u raljama života" (1984.)
• Štefica Cvek u raljama života kao intelektualac, tv serija (1984.)
• Horvatov izbor (1985.)
• Život je lep (1985.)
• Večernja zvona kao Tomislav K. Burbonski (1986.)
• San o ruži (1986.)
• Putovanje u Vučjak kao Krešimir Horvat (1986. – 1987.)
• Dani za pamćenje (1987.)
• Osuđeni kao Rade (1987.)
• Hudodelci (1987.)
• Manifesto (1988.)
• Hannin rat (1988.)
• Zagrljaj kao pisac (1988.)
• Večernja zvona (1988.)
• Čovjek koji je volio sprovode (1989.)

1990. – 2000. uredi

• Stigmata (1999.)
• Slatki žumor života (1999.)
• Oči širom zatvorene (1999.)
• Široko more (1998.)
• Moćni Joe Young (1998.)
• Praški duet (1998.)
• Poljska svadba (1998.)
• Zatišje (1997.)
• Svetac (1997.)
• Balkanski poluotok: Posljednja priča (1997.)
• Nečista krv (1996.)
• Ne znam engleski (1996.)
• Memento (1996.)
• Belma (1995.)
• Dva umiranja (1995.)
• Magareće godine (1994.)
• Prije kiše (1994.)
• Urnebesna tragedija (1994.)
• Kontesa Dora (1993.)
• Dezerter (1992.)
• Karneval, anđeo i prah kao pisac (1990.)

2000. – 2010. uredi

• Grad od igara, igre od Grada kao Rade Šerbedžija (arhivske snimke) (2019.)
• Ježeva kuća kao pripovjedač (glas) (2017.)
• Anka kao bilježnik (2017.)
• Sindrom Halla kao pljačkaš banke (u rekonstrukciji izgubljenog filma Uzmi novac i bježi s grupom Haustor) (2017.)
• Ustanička ulica (2012.)
• Harry Potter i Darovi smrti kao Gregorevitch (2011.)
• 72 dana kao Mane Paripović (2010.)
• Kao rani mraz (2010.)
• CSI: Miami (2009.)
• Lopovi (2009.)
• Moj najgori neprijatelj (2008.)
• Karantena (2008.)
• Oko (2008.)
• Ljubavni život (2007.)
• Bitka u Seattlu (2007.)
• Bijeg od sjećanja (2007.)
• Fallen (2007.)
• Pravo čudo (2007.)
• K... kao ljubav (2007.)
• Ljubav na ruskom (2007.)
• 24 (2007.)
• Shooter (2007.)
• Tesla (2007.)
• Balkanski sindrom (2007.)
• Hermano (2007.)
• Izgubljeni sin (2006.)
• Ispod Moskve (2006.)
• Bela ptica (2006.)
• Na površini (2005.)
• Magla (2005.)
• U bijeli svijet (2005.)
• Batman: Početak (2005.)
• Noć u restoranu (2005.)
• Priča o Omaru Khayyamu (2005.)
• Groznica
• Ludilo u Europi (2004.)
• Veliko more (2004.)
• Rade Šerbedžija uživo iz Budve (2004.)
• MI-5 (2003.)
• Živi pijesak (2003.)
• Najokrutniji dan (2002.)
• Mirni Amerikanac (2002.)
• Na Tihom oceanu (2001.)
• Je li jasno prijatelju? (2000.)
• Zdrpi i briši (2000.)
• Svemirski kauboji (2000.)
• Nemoguća misija 2 (2000.)

2020. uredi

• Ribanje i ribarsko prigovaranje kao Petar Hektorović (2020.)

• Nagrade Sterijinog pozorja (3 puta)
• Nagrada "Vladimir Nazor"
• Nagrada "Dubravko Dujšin"
• Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim ljetnim igrama
• 2007. Nagrada Marko Aurelije kao najbolji glumac na 2. međunarodnom filmskom festivalu u Rimu
• 2019. Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
• 2020. Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu na Festival igranog filma u Puli za ulogu u filmu Ribanje i ribarsko prigovaranje