Luís Boa Morte

Boa Morte je rođen u Lisabonu kao dijete roditelja emigranata iz otočne države Sveti Toma i Princip.^[1] Igrač je karijeru započeo u juniorima gradskog velikana Sportinga. Ondje je prepoznat njegov talent tako da ga 1997. kupuje engleski Arsenal za 1,75 milijuna funti. Ujedno je bio prvi igrač kojeg je u klub doveo tada novi trener Arsène Wenger.

Za londonsku momčad je debitirao 23. kolovoza 1997. u susretu protiv Southamptona gdje je ušao u igru kao zamjena. Tijekom te Arsenalove trofejne sezone (1997./98.), igrač je skupio 15 prvenstvenih nastupa te četiri nastupa u FA Kupu. U dvije sezone u klubu, Boa Morte je uglavnom korišten kao rezerva te je zbog toga u kolovozu 1999. prešao u Southampton.

Ondje je već u drugoj utakmici protiv Middlesbrougha isključen nakon prekršaja u kaznenom prostoru. Kazneni udarac je realizirao Paul Gascoigne čime je Boro pobijedio s tijesnih 3:2. Tijekom siječnja 2000. godine klub preuzima Glenn Hoddle koji odmah izbacuje Luísa iz prve momčadi. Zbog toga je sezonu 2000./01. proveo na posudbi kod tadašnjeg drugoligaša Fulhama. Ondje je bio ključna karika kluba koji je uspio osvojiti prvenstvo i time izboriti plasman u Premier ligu. Tada je u 39 prvenstvenih nastupa zabio 18 pogodaka. Zbog toga su ga čelnici kluba odlučili zadržati dok ga je matični Southampton pokušavao vratiti još tijekom posudbenog roka.

Prve dvije sezone u Premier ligi bile su loše za napadača jer nije mogao prikazati napadačku učinkovitost kao primjerice u Championshipu. Nakon toga počeo je popravljati statistiku te je proglašen klupskim igračem sezone (2004./05.). Tada je i dobio nadimak "Mrtva zmija" (eng. Dead snake) kao aludacija na njegovo prezime.^[2] Tijekom kolovoza 2005. igrača se povezivalo s Newcastle Unitedom ali on je ostao vjeran Fulhamu gdje je bio i kapetan.

19. ožujka 2006. tijekom zapadno-londonskog derbija protiv Chelseaja, Boa Morte je zabio jedini pogodak u 1:0 pobjedi nad gradskim rivalom na domaćem Craven Cottageu. Pred kraj karijere u Fulhamu pala mu je forma ali je svejedno ondje imao kultni status.^[3]

Tijekom zimskog prijelaznog roka u siječnju 2007., Boa Mortea za nepoznat iznos dovodi West Ham United, njegov treći londonski klub u igračkoj karijeri. Vjeruje se da je iznos transfera iznosio pet milijuna funti.^[4] Luís je za Čekićare debitirao u utakmici FA Kupa protiv niželigaša Brighton & Hove Albiona dok je u sljedećem prvenstvenom susretu protiv bivšeg Fulhama asistirao za dva pogotka. Prvi gol za klub zabio je u gostujućoj 3:0 pobjedi protiv Wigana.^[5]

Nakon četiri sezone u klubu, Portugalac u kolovozu 2011. napušta Englesku te potpisuje dvogodišnji ugovor s grčkom Larissom.^[6] Ondje se pridružio treneru Chrisu Colemanu koji ga je vodio u Fulhamu. Boa Morte je u klub doveden zbog visokih ambicija Larisse u grčkom prvenstvu ali ga je napustio nakon svega pet mjeseci zbog financijskih problema. Tada ga se povezivalo s južnoafričkim klubovima Kaizer Chiefs i Orlando Pirates^[7] što se u konačnici pokazalo točnim jer je 24. siječnja 2012. predsjednik Orlanda, Irvin Khoza, potvrdio da je Boa Morte potpisao ugovor na godinu i pol s klubom.^[8] Međutim, ondje je ostao kraće nego u Larissi^[9] te se nakon toga vraća u Englesku gdje je bio na probi u Portsmouthu.

10. listopada 2012. potpisuje za niželigaša Chesterfielda te je pritom izjavio: "Najvažnija stvar za mene je da igram nogomet".^[10] Nakon što mu u siječnju 2013. nije produžen postojeći ugovor, Boa Morte je ostao bez klupskog angažmana.^[11]

Posljednji klub za koji je Luís Boa Morte igrao bio je Four Marks^[12] nakon čega se igrački umirovio. Prekidom igračke karijere, počeo je raditi kao trener mlade momčadi Fulhama u kojem je proveo značajan dio svoje karijere.^[13]

Zbog odličnih igara u Fulhamu, Boa Morte je 2001. godine dobio poziv u portugalsku reprezentaciju te je za nju debitirao u travnju u susretu protiv Francuske. Jedini pogodak za nacionalnu selekciju zabio je u studenom iste godine u prijateljskoj utakmici protiv Angole.^[14] Taj susret je postao poznat i po tome što je morao biti prekinut nakon što su Angolci ostali sa svega šest igrača na terenu.^[15]

Unatoč impresivnoj sezoni na klupskoj razini (2003./04.), tadašnji izbornik Scolari nije ga uvrstio na popis reprezentativaca za EURO 2004. Scolari ga je tek kasnije pozvao na Svjetsko prvenstvo 2006. gdje je Portugal izgubio u utakmici za treće mjesto protiv domaćina Njemačke.

Nakon toga uslijedio je reprezentativni post od tri godine a u nacionalnu selekciju ga je uveo tek Carlos Queiroz kod kojeg je debitirao 6. lipnja 2009. u gostujućoj 2:1 pobjedi protiv Albanije u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. Nakon četiri dana igrao je i u kvalifikacijama protiv Estonije što mu je u konačnici bila i posljednja reprezentativna utakmica.

#	Datum	Mjesto	Protivnik	Pogodak	Rezultat	Natjecanje
1.	14. studenog 2001.	Estádio José Alvalade, Lisabon, Portugal	Angola	4 : 1	5 : 1	Prijateljska utakmica

Klub	Trofej	Sezona / godina
Engleska
Arsenal	Premier liga	1997./98.
Arsenal	FA Kup	1998.
Arsenal	FA Community Shield	1999.
Fulham	Engleska druga liga	2000./01.

Ordem de Nossa Senhora da Conceição de Vila Viçosa: 2006.

^[16]

• National Football Teams.com