Crvene beretke
Crvene beretke su bili posebna postrojba Službe državne bezbednosti (od 1992. godine "Resor državne bezbednosti") Republike Srbije. Poznata je i pod nadimkom „Frenkijevci“ (po Franku Simatoviću) i kasnijem službenom nazivu Jedinica za specijalne operacije (JSO). Dijelovi jedinice su ratujući u prvoj polovici 1990-ih godina na području Hrvatske i BiH prepoznavani pod raznim imenima, nekada i samo kao "Jedinica".[1] Crvene beretke nisu bili u pravom smislu paravojna postrojba, jer je tu postrojba osnovala državna institucija uz privolu državnog vrha.[2]
Pripadnici Crvenih beretki obučavani su u vojnim objektima u Srbiji, i to na Tari, u Bubanj Potoku, u Kuli i na Goču, a zatim su upućivani u Hrvatsku i BiH.[2]
Postrojba srbijanske tajne službe Resor državne bezbednosti, koja je u velikoj mjeri označavala vezu najopasnijeg organiziranog kriminala i vrha srbijanskog režima pod Slobodanom Miloševićem, nastavila je i nakon kraja rata biti umiješana u organizirani kriminal, te čak u političke atentate. Raspuštena je početkom 2003. godine u velikoj akciji srbijanskih snaga sigurnosti protiv organiziranog kriminala "Sablja".
Povijest uredi
Nakon što je u kolovozu 1991. godine u Kninu proglašena Srpska autonomna oblast, iz Beograda onamo dolazi posebna jedinica Službe državne bezbednosti od oko 25 ljudi, koju su u razdoblju svibanj - kolovoz 1991. godine organizirali dugogodišnji operativac Službe državne bezbednosti Franko Simatović, te Dragan Vasiljković, Srbin s australskim državljanstvom i vojnim iskustvom iz Australije kojega je F. Simatović bio angažirao radi osnivanja te nove postrojbe.[3] Pripadnici nove jedinice nose kao svoj simbol crvenu beretku, a zapovjednik D. Vasiljković se predstavlja kao "Kapetan Dragan".[4]
Nakon sukoba Martića i Babića u Kninu, u kolovozu 1991. godine Vasiljković se vraća u Beograd (to nije bio kraj njegovog ratovanja), a posebnu postrojbu RSK napušta trećina ljudstva. Zapovjedništvo preuzima izravno Franko Simatović. Od dijela pripadnika je 1994. godine sačinjena postrojba za protuteroristička djelovanja (srp. Jedinica za antiteroristička dejstva) u samoj Srbiji (pri tome je sam Franko Simatović imenovan zamjenikom šefa Resora državne bezbednosti Republike Srbije Jovice Stanišića), a preostali dio nastavlja ratovati u Hrvatskoj i BiH pod imenima "Vukovi", "Srpska dobrovoljačka garda", Tigrovi i "Škorpioni"; važnu ulogu u njenom vođenju ima dugogodišnji suradnik Službe državne bezbednosti i kasnije predvodnik organiziranog kriminala u Srbiji Željko Ražnatović Arkan. Nakon završetka ratovanja u Hrvatskoj i BiH 1996. godine, "Jedinica" je preustrojena i preimenovana u Postrojbu za posebne operacije (srp. Jedinica za specijalne operacije, kratica JSO) te time i javno postala dio Resora državne bezbednosti Srbije,[2] a jedan od zapovjednika Tigrova Milorad Ulemek Legija preuzeo je zapovjedništvo nad postrojbom.[5][6]
JSO je osnovana i dugo držana izvan očiju javnosti, tako da nije bila poznata po službenom nazivu. Dio pripadnika su bili osobe sa zločinačkom prošlošću.[7] Tijekom velikosrpskih pohoda na prostoru bivše Jugoslavije pojedini pripadnici i dijelovi postrojbe bili su umiješani u ratne zločine, ine zločine i ratno profiterstvo.[8]
Jedinice za specijalne operacije (JSO) su bile vrlo aktivne na Kosovu.[9] JSO je na Kosovu bio poznat po beskrupuloznosti.[9] Razna izvješća navode da je postrojba bila nazočna ili sudjelovala u napadu na Račak,[10] pokolju u selu Ćušci,[11] masakru u zatvoru Dubravi,[9] itd.
Pripadnici ove jedinice su odgovorni za ubojstva i pokušaje ubojstava oporbenih političara, uključujući i napad na tada vodećeg oporbenog političara u Srbiji Vuka Draškovića u listopadu 1999. godine, za što su kasnije pravomoćno osuđeni i zapovjednici JSO Milorad Ulemek i Radomir Marković.[12] Pripadnici JSO su odgovorni i za ubojstvo bivšeg predsjednika Srbije i jednog od Miloševićevih najvećih suparnika, Ivana Stambolića, 25. kolovoza 2000. godine.[13] Nakon pada Miloševića 5. listopada 2000. godine, Milorad Ulemek je i dalje bio ostao na čelu postrojbe, jer je navodno imao neki dogovor s novim vlastima.
Postrojba za posebne operacije je krajem 2001. godine blokadama putova i prosvjedima pod punom ratnom opremom pokušala srušiti novu Đinđićevu vladu zbog uspostavljanje suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine.[14]
Nakon što su pripadnici te postrojbe 2003. godine izvršili atentat i ubili premijera Srbije dr. Zorana Đinđića, Crvene beretke su raspuštene; prestanak specijalne postrojbe policije koja je bila vrlo povezana s organiziranim kriminalom bio je važan dio policijske akcije "Sablja", koja je znatno smanjila utjecaj najopasnijih kriminalnih skupina u Srbiji. Mnogi članovi postrojbe su nakon atentata na Zorana Đinđića optuženi za zločine, ubojstva, otmice, razbojništva, a neki od njih su i osuđeni na zatvorske kazne. Ostali pripadnici su postali dio tada novoformirane Žandarmerije.
Zapovjednici JSO uredi
- Franko Simatović (1991. – 1999.)
- Milorad Ulemek (1999. – 2001.)
- Dušan Maričić (2001. – 2003.)
Izvori uredi
Poveznice uredi
- (srp.) Dokumenti o Jedinici za specijalne operacije
- (srp.) Crvene beretke (stranica bivših članova)
- (srp.) O pobuni Crvenih beretki 2001