Azbuka (az i buki – naziv prva dva slova u poretku) je glagoljička i stara ćirilična abeceda. Nazivi slova predstavljaju riječi koje tvore dugu mnemotehničku rečenicu azъ buky vĕdĕ glagoljǫ dobrĕ jestъ živĕtĕ... – "ja slova znajući govorim dobro je živjeti...".

Glagoljski Codex Zographensis (10-11. stoljeće, Bugarska)

Glagoljica i ćirilica su usko povezane – dijele nazive slova i uglavnom poredak. Neka slova su imala i brojčanu vrijednost, koja se malo razlikuje između ta dva pisma.

Nazivi i poredak slova uredi

Nazivi slova su originalno na staroslavenskom, i ne navode se svugdje u istom obliku. Tako se slovo vĕdĕ ponegdje naziva i vĕdi.

Pojedina imena prilagođavana su kasnijem jezičnom razvoju u različitim sredinama koje su koristile glagoljicu i ćirilicu, pa je tako npr. črьvь u hrvatskom dalo črv, u bugarskom чръв – črăv, a u ruskom червь – červ´.[1]

Poredak varira u literaturi,[2] za glagoljicu uglavnom za slova črv, ci, ša, šta, te za us, jus, es, jes.

Brojčane vrijednosti uredi

Ćirilica je naslijedila brojčane vrijednosti iz grčkog pisma, a glagoljica ima redom dodijeljene. Međutim, većina se vrijednosti poklapa. U literaturi postoje male razlike oko dodjele većih brojčanih vrijednosti u glagoljici (iznad 1000).[1]

Kada su se slova glagoljice koristila za zapis brojeva, pisala su se između posebnog znaka, tzv. ano teleia (srednje točke, · (Unicode U+0387))

Tablica uredi

Sljedeća tablica je sažeti pregled glagoljice i stare ćirilice, prateći poredak glagoljice. Slova se mogu podijeliti u tri skupine:

  • slova naslijeđena iz grčkog (u ćirilici), odnosno za glasove slične grčkim (az, buki, dobrje...)
  • posebna slova za staroslavenske glasove (vjedi, živjeti, dzelo...)
  • slova koja su služila samo za transliteraciju grčkih slova, te za zapis brojeva, jer takvih glasova u staroslavenskom nije bilo (frt za fi, thita za theta, ot za omega...)

Imena u tablici su usporedno staroslavenska (kosim slovima) i kroatizirana.

Ime[3]GlagoljicaĆirilicaIzgovor
(IPA)
Slovo u hrvatskoj
latinici
oblauglatabrojstarabrojdanašnja
azъ az 1 1А а/a/a
buky buki 2 2Б б/b/b
vĕdĕ vjedi 3 В в/v/v
glagoljǫ glagolju 4 3Г г/g/g
dobrĕ dobrje 5 4Д д/d/d
jestъ jest 6 5Е е/ɛ/e
živĕtĕ živjeti 7 Ж ж/ʒ/ž
Ʒĕlo dzjelo 8 6Ѕ ѕ (makedonska ćir.)/dz/dz
zemli zemlji 9 7З з/z/z
ïže iže 10 8И и/i/i
i i 20 10І і (bjeloruski i ukr.)/i/i
g’ervь đerv 30 srpski Ћ ћ i Ђ ђ/g'/ć ili đ
kako kako 40 20К к/k/k
ljudьje ljudje 50 30Л л/l/l
myslite mislite 60 40М м/m/m
našь naš 70 50Н н/n/n
onъ on 80 70О о/ɔ/o
pokojь pokoj 90 80П п/p/p
rьci rci 100 100Р р/r/r
slovo slovo 200 200С с/s/s
tvrьdo tvrdo 300 300Т т/t/t
ukъ uk 400 400У у/u/u
frъtъ frt 500 500Ф ф/f/f
hĕrъ hjer 600 600Х х/x/h
otъ ot 700 800odg. grčkom Ω
više se ne koristi
/o/
šta šta 800 Щ щ/ʃt/šč
ci ci 900 900Ц ц/t͡s/c
črьvь črv 1000 90Ч ч/t͡ʃ/č
ša ša 2000 Ш ш/ʃ/š
jerъ jor Ъ ъ – "tvrdi znak"
jery jeri Ы ы – "jeri"/ɨ/
jerь jer Ь ь – "meki znak"
ĕtъ jat izbačen iz ruskoga 1917.,
iz bugarskoga 1945.
/jæ/
jo jo Ё/jɔ/
ju ju Ю ю/ju/ju, u
ęsъ es,
"mali jus"
više se ne koristi/ɛ̃/
jęsъ jes,
"jotirani mali jus"
više se ne koristi/jɛ̃/
ǫsъ us,
"veliki jus"
više se ne koristi/ɔ̃/
jǫsъ jus,
"jot. veliki jus"
više se ne koristi/jɔ̃/
thita thita 9više se ne koristi/f/
ižica ižica izb. iz ruskoga 1917.
je,
"jotirani e"
više se ne koristi/jɛ/
ksi ksi više se ne koristi/ks/

Napomene i izvori uredi

  1. a b Michael Everson and Ralph Cleminson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N2555, dostupno ovdjeArhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2007. (Wayback Machine) (PDF)
  2. Michael Everson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N1931, dostupno ovdje (PDF)
  3. nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao en i on, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.