Ante Laušić

Studirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je diplomirao 1969. godine. Nakon studija prvo je radio kao srednjoškolski profesor u gradu Hvaru, gdje je predavao pet predmeta. Potom je radio u srednjoj školi u Omišu^[2] sve do 15. veljače 1972. kad je tijekom progona hrvatskih proljećara zbog hrvatskog razmišljanja uhićen i nešto poslije osuđen na 15 mjeseci strogog zatvora. Zatvorsku je kaznu odležao u Staroj Gradišci. Nakon toga dugo vremena nije se nigdje u školi mogao zaposliti, jer ga je ondašnji režim ocrnjujućim dosjeom proganjao gdje god je poslao zamolbu za primanje na posao. Naposljetku se uspio zaposliti kao srednjoškolski profesor u Slunju.

Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1977. na temu Društvene i gospodarske prilike u Poljicima do kraja 15. stoljeća.^[3]

Od 1980. godine radio je u zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti, gdje je došao do statusa višeg znanstvenog suradnika.

Doktorirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru na temu Postanak i razvitak Poljičke kneževine: (do kraja XV stoljeća), pred ispitnom komisijom u kojoj su bili Stjepan Antoljak (predsjednik), Josip Lučić i Stijepo Obad.

1991. je godine objavio knjigu Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do XV. st.) koje je ujedno i sinteza razmišljanja povjesničara o pitanjima poljičke povijesti i pregled rezultata istraživanja povijesne znanosti o toj staroj hrvatskoj knežiji. Djelo je temeljna literatura za povijest Poljica u srednjemu vijeku, jer je objektivnije od svojih prethodnika obradio tu tematiku, a da djelo nije sadržavalo pretjerani romantičarski zanos.^[4][5]

1997. je postao ravnateljem Instituta za migracije i narodnosti sve do odlaska u mirovinu. Umirovio se napisavši knjigu o Hrvatima u Venezueli 2007. godine, prvu cjelovitu monografiju o Hrvatima u Venezueli koja je ikad napisana.^[6]

Djelovao je pri Međunarodnom klubu hrvatskih iseljenika povratnika i investitora iz dijaspore.^[7]

Znanstvenički interes mu se rasprostirao na nekoliko područja.

Jedno je bila srednjovjekovna hrvatska povijest, pri čemu se posebice isticalo zanimanje za Poljičku kneževinu, o značenju i autentičnosti hrvatskih povijesnih isprava kneza Trpimira i Mutimira, starohrvatskoj župi Radobilji, o bitci kod Siska 1593., Pacti conventi od 1102., Istri pod mletačkom vlašću u 16. i 17. st.,^[8] Dubrovačkoj Republici^[9] ali i o novijoj hrvatskoj povijesti, kao što je o Radićevom kolegi Augustu Košutiću (1893. – 1964.) i o Bruni Bušiću.^[10]

Druga tema za koju se zanimao bile su unutarnje migracije u Hrvatskoj (pr. iseljenička problematika Istre 2. pol. 19.st. – 1960-te, kolonisti i izbjeglice u Slavoniji u vrijeme agrarne reforme i kolonizacije 1945-1948., Folksdojčerima i njihovom egzodusu iz bivše Jugoslavije, uzroci i posljedice iseljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata u 20. stoljeću^[11]).

Treća tema za koju se zanimao bilo je hrvatsko iseljeništvo. Ponajviše se bavio Hrvatima u Južnoj Africi i Kanadi, a zadnjih je godina istraživao Hrvate u Venezueli. Pisao je i o Carlu Corneru, Hrvatima u Sloveniji, homerskim pjesmama kao književnom i znanstvenom djelu, hrvatskom iseljeničkom tisku u Kanadi, hrvatskim katoličkim misijama.O hrvatskom je iseljeništvu govorio da to nije teret, nego golema vrijednost koja matičnoj zemlji Hrvatskoj stoji na raspolaganju.^[7]

Radove je objavio u Migracijskim i etničkim temama, Migracijskim temama, Maruliću, Mosorskoj vili, Pazinskom memorijalu, Zapošljavanju, Radovima Zavoda za hrvatsku povijest, župnom časopisu Radobilji,^[12] iseljeničkom kalendaru Matici, Hrvatskim iseljeničkim temama te u slovenskoj Znanstvenoj reviji iz Maribora. Povremeno je pisao za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.^[1]

Objavio je radove u ovim zbornicima:

• Zbornik Prvog sabora hrvatske dijaspore
• Hrvatski iseljenički zbornik
• Hrvati u Sloveniji (ur. Mirjana Domini)
• Treba li domovini hrvatsko izvandomovinstvo? (ur. Biserka Cetinić)
• Hrvati izvan domovine (kongres hrvatskih povjesničara)
• zbornik radova sa simpozija Hrvatska dijaspora, jučer, danas, sutra 1997.^[13]
• 50 godina Bleiburga: zbornik radova o Bleiburgu i križnim putovima s trećeg međunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu, 14. i 15. svibnja 1995. (ur. Jozo Marević)
• Budućnost iseljene Hrvatske (ur. Vlado Šakić; Josip Jurčević; Marin Sopta)
• Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918. – 1943.)
• Sezonstvo in izseljenstva v panonskem prostoru: sosedstvo Avstrije, Hrvaške, Madžarske in Slovenije (izdanje ZRC SAZU) – međunarodna recenzija

Bio je suradnik u elaboratu Poslovna inteligencija i elektroničko poslovanje.

Bio je glavni istraživač odnosno voditelj projekta ministarstva znanosti, obrazovanja i športa-a (kod IMIN-a) Hrvatska dijaspora 1996. – 2002.,^[14] a sudjelovao je u IMIN-ovim znanstvenim projektima Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam 2002. – 2006.), vodio je IMIN-ov međunarodni projekta Društveno okupljanje Hrvata u prekomorskim zemljama (1945. – 1990.), (1991. – 1995.) te je sudjelovao na projektu Hrvati u Republici Sloveniji i Slovenci u Republici Hrvatskoj (1995. – 2000.).

Autor je proslova knjizi Prinosi povijesti Poljica iz 2004. godine (autor knjige Alfons Pavić, otac poljičke historiografije^[15]). U Slobodnoj Dalmaciji objavio je svibnja 2004. podlistak u nekoliko nastavaka Hrvati na Sjevernom ledenom moru^[16] gdje je pisao o sudjelovanju Hrvata odnosno hrvatskih mornara u arktičkim istraživanjima.^[17]

Bio je recenzent izdanja:
(popis nepotpun)

• Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija. Primjeri s izmaka antike, Etničnost i povijest (ur. Emil Heršak), IMIN-Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999. (korecenzent Jadranka Grbić)^[18]
• Čuvari bleiburške uspomene, autori: Josip Jurčević, Bruna Esih, Bože Vukušić), 2003. (korecenzent: Zdravko Dizdar)
• Hrvatski politički emigrant 1941. – 1991., 2009. (autor Tomislav Krolo, prireditelji Ivan Čizmić i Marin Sopta, korecenzenti Branimir Banović i Josip Jurčević)^[19]

Bio je urednik izdanja:

• monografija Izvješća Iseljeničkog komesarijata u Zagrebu 1922. – 1939., Zagreb : Institut za migracije i narodnosti, 1998. (autor Pavao Jonjić)
• serijska publikacija Biblioteka Iseljenička arhivska građa

Objavio je knjige:

• Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća). Split: Književni krug, 1991.
• Južna Afrika i Hrvati, Zagreb: IMIN, 2000. (suautor Josip Anić).
• Venezuela i Hrvati,. Zagreb: IMIN, Hrvatska matica iseljenika, 2007. (recenzenti Ivan Čizmić i Aleksandar Vukić)^[6]

• Institut za migracije i narodnosti  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2014. (Wayback Machine)
• Hrvatska znanstvena bibliografija^{[neaktivna poveznica]}
• Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
• Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća). Split: Književni krug, 1991.

• Tko je tko u hrvatskoj znanosti  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
• Hrvatska matica iseljenika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2008. (Wayback Machine) Ante Laušić: Republika Hrvatska i njezina dijaspora, Hrvatski iseljenički zbornik 2001. (članak)