Alphonse Areola

Klupska karijera uredi

Areola je nogomet počeo trenirati u dobi od šest godina u lokalnom Petits Angesu dok su ga kao petnaestogodišnjaka primijetili skauti PSG-a. Na preporuku kluba, proveo je jednu sezonu u nogometnom centru INF Clairefontaine gdje se razvijao kao vratar. Povratkom u Pariz, potpisao je prvi profesionalni ugovor u srpnju 2009.^[2] te je branio u njegovoj školi nogometa i B momčadi. Svoj seniorski debi ostvario je sredinom svibnja 2013. kada je u susretu protiv Bresta zamijenio prvog vratara Sirigua koji se povrijedio u 48. minuti. Te sezone klub je već ranije osigurao naslov prvaka.^[3] Svoj debi u prvih jedanaest ostvario je već u sljedećem susretu protiv Lorienta ali ga je u 61. minuti zamijenio četvrti golman kluba Ronan Le Crom.^[4]

Uoči sezone 2013./14. igrač je poslan na posudbu u drugoligaša Lensa kojeg je u to vrijeme preuzeo Antoine Kombouaré, nekadašnji trener Parižana.^[5] Ondje je ubrzo preuzeo startnu jedinicu od Rioua. S klubom je uspio ostvariti drugo mjesto i time plasman u viši rang.^[6] Zbog odličnih igara uvršten je u momčad sezone te je proglašen najboljim golmanom druge lige.^[7] Također, Eurosport mu je dodijelio nagradu za otkriće godine.^[8] Klub se s igračem usmeno dogovorio da ostane ondje i sljedeće sezone, međutim DNCG je to spriječio zbog financijskog položaja Lensa.^[9]

Nakon toga uslijedila je posudba u Bastiju^[10] gdje je Areola zamijenio umirovljenog Mickaëla Landreaua. Za klub je branio u 35 ligaških utakmica od čega u njih 13 nije primio pogodak.^[11] S Bastijom je te sezone igrao finale Liga kupa protiv matičnog PSG-a, ali Parižani su se pokazali prejakim protivnikom.^[12]

17. lipnja 2015. španjolski Villarreal je najavio dovođenje Areole jer se standardni golman Sergio Asenjo ozlijedio a predviđeno je dugo vrijeme trajanja oporavka.^[13] Za svoj treći klub na posudbi debitirao je već u prvoj prvenstvenoj utakmici u 1:1 remiju protiv Betis Seville.^[14] Ondje je golman stvorio reputaciju jer je od 37 utakmica u njih 15 sačuvao čistu mrežu a Žuta podmornica je završila na četvrtom mjestu.^[15] Bolji od njega bili su tek Jan Oblak iz Atlética i Claudio Bravo iz Barcelone.^[16] Također, srušio je i klupski rekord u vremenu bez primljenog pogotka kojeg je držao Diego López (615 minuta). Do utakmice protiv Las Palmasa, Areola je imao čistu mrežu 620 minuta.^[17] Također, osim prvenstva, Alphonse je po prvi puta nastupio u Europi odnosno Europa ligi. Ondje je s klubom stigao do polufinala natjecanja gdje ih je zaustavio kasniji finalist Liverpool.^[18]

Zbog uspjeha kojeg je ostvario u Španjolskoj, Areola je vraćen u PSG kao zamjena njemačkom vrataru Kevinu Trappu. Za svoj novo-stari klub je debitirao u utakmici Lige prvaka protiv Arsenala (ujedno i njegov debi u tom natjecanju).^[19] Tom utakmicom se izborio za mjesto prvog vratara te je do sredine listopada od osam utakmica u njih četiri nije primio gol. Međutim, uslijedio je njegov pad forme (10 golova u 11 utakmica) čime mu je Trapp uzeo broj 1.^[20] Te sezone s klubom je osvojio kup i Liga kup dok je u prvenstvu bolji bio AS Monaco.

Sljedeće sezone Areola je korišten u ligaškim i europskim utakmicama a Trapp u kup natjecanjima. Upravo te sezone (2017./18.) vratar je s PSG-om osvojio trostruku krunu dok je u sljedećoj sezoni rotiran jer su Parižani doveli veterana Buffona.^[21] Svoj jubilarni stoti nastup za klub ostvario je 21. travnja 2019. u 3:1 pobjedi nad AS Monacom a upravo je taj dan klub osigurao svoj osmi naslov francuskog prvaka.^[22]

Krajem ljetnog prijelaznog roka 2019. kostarikanski golman Keylor Navas je iz madridskog Reala prešao u PSG dok je u suprotnom smjeru otišao Alphonse Areola koji će u Kraljevskom klubu biti na jednogodišnjoj posudbi.^[23]

Reprezentativna karijera uredi

Areola je nastupio u svim mladim francuskim reprezentacijama dok je s U20 selekcijom osvojio svjetski naslov.^[24] Zbog filipinskih korijena imao je mogućnost igranja za tamošnju reprezentaciju^[25] ali je Areola odabrao Tricolore. Izbornik Didier Deschamps imao ga je u širem rosteru za EURO 2016. međutim otpao je s njega. Ipak, bio je odabran za Svjetsko prvenstvo 2018. kao treći golman reprezentacije iza Huga Llorisa i Stevea Mandande. Ondje je Francuska osvojila naslov svjetskog prvaka a igračima i stručnom stožeru je dodijeljen orden Viteza Legije časti.^[26]

Nakon tog uspjeha branio je u utakmicama Lige nacija protiv Njemačke i Nizozemske (zbog ozjede Llorisa). Svojim obranama se istaknuo u susretu protiv Elfa na Allianz Areni^[27] dok je pobjeda protiv Nizozemske ujedno bila i prva pobjeda na domaćem terenu nakon svjetskog trona.^[28]

Klupski trofeji uredi

Klub	Trofej	Sezona / godina
Francuska
PSG	Ligue 1	2012./13., 2017./18., 2018./19.
PSG	Coupe de France	2016./17., 2017./18.
PSG	Coupe de la Ligue	2016./17., 2017./18.
PSG	Trophée des Champions	2016., 2017., 2019.

Reprezentativni trofeji uredi

Ordeni uredi

Chevalier of the Légion d'honneur: 2018.

^[29]

• Profil  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2019. (Wayback Machine), Francuski nogometni savez
• Profil, Transfermarkt