Rapir

dugi i tanki, pravi mač

Rapir (francuski: rapière) jest dugi i tanki, pravi mač koji se koristio u južnoj i zapadnoj Evropi od sredine 16. do kraja 17. stoljeća.[1]

Rapir s početka 17. stoljeća.

Nastanak i razvoj

uredi

Sve do 16. stoljeća mačevanje je, s manjim izmjenama, zadržalo slična obilježja kao u antičko doba: borilo se mačem i štitom, pri čemu je mač služio za napad, a štit za odbranu. Tek s promjenama vojne opreme – odbacivanjem oklopa u ratu – mačevanje poprima nova obilježja. U italijanskim državama početkom 16. stoljeća nastaje nova vještina mačevanja, italijanska škola, u kojoj je bodu (ubadanju mačem) data prednost nad sječenjem. Italijan Achille Marozzo objavio je 1536. prvo djelo o mačevanju novim stilom Opera Nova chiamata Duello. Štit je postepeno zamijenjen kratkim bodežom trouglastog sječiva, a krajem 16. stoljeća bodež se potpuno odbacuje, pa se mačevalo samo rapirom – dugim i tankim mačem, koji je zbog male težine i velike brzine bio pogodan i za napad, i za odbranu-odbijanje (pariranje) udaraca. Španski učitelj mačevanja Jeronimo de Carranzo prvi je propisao korake pri mačevanju, a u drugoj polovini 17. stoljeća razvila se francuska škola mačevanja, u kojoj se pokreti mača kombiniraju s pokretima tijela.[1]

U popularnoj kulturi

uredi

Modernoj publici rapiri su poznati iz brojnih ekranizacija Tri mušketira Alexandrea Dumasa i Cyrano de Bergeraca Edmonda Rostanda.

Reference

uredi
  1. ^ a b Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 171–172.

Literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi