Elektronegativnost
Elektronegativnost (simbol: χ) je hemijska osobina koja pokazuje sposobnost atoma (rjeđe funkcionalne grupe) da privuče elektrone zajedničkog elektronskog para.[1] Pojam elektronegativnost prvi put je upotrijebio Linus Pauling 1932. godine u sklopu svoje Teorije valentne veze.[2]. Dokazano je da postoji značajna korelacija između elektronegativnosti i ostalih hemijskih osobina. Elektronegativnost se ne može direktno mjeriti. Nju je moguće izračunati iz ostalih atomskih i molekularnih osobina. Postoje mnoge metode izračunavanja elektronegativnosti, a dobiveni rezultati odgovaraju periodičnim trendovima između elemenata.
Najčešće korišteni metod izračunavanja je prvobitno predložio sam Pauling. Tom metodom se dobija rezultat bez jedinice mjere, obično izražen na Paulingovoj skali, obično u rasponu od 0,7 do 4,0 (vodik = 2,2).
Elektronegativnost nije osobina samog atoma, to je više osobina atoma unutar molekule.[3] Slična osobina slobodnog atoma je njegov afinitet prema elektronu. Za očekivati je da elektronegativnost svakog atoma različita u zavisnosti od njegovog hemijskog okruženja,[4] međutim uglavnom se pokazalo da se dobijaju slične vrijednosti bez obzira na situaciju u kojoj se atom nalazi.
Elektronegativnost elemenata uredi
→ manji promjer atoma → veća energija ionizacije → veća elektronegativnost → | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Grupa (vertikalno) | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | |
Perioda (horizontalno) | |||||||||||||||||||
1 | H 2,20 | He | |||||||||||||||||
2 | Li 0,98 | Be 1,57 | B 2,04 | C 2,55 | N 3,04 | O 3,44 | F 3,98 | Ne | |||||||||||
3 | Na 0,93 | Mg 1,31 | Al 1,61 | Si 1,90 | P 2,19 | S 2,58 | Cl 3,16 | Ar | |||||||||||
4 | K 0,82 | Ca 1,00 | Sc 1,36 | Ti 1,54 | V 1,63 | Cr 1,66 | Mn 1,55 | Fe 1,83 | Co 1,88 | Ni 1,91 | Cu 1,90 | Zn 1,65 | Ga 1,81 | Ge 2,01 | As 2,18 | Se 2,55 | Br 2,96 | Kr 3,00 | |
5 | Rb 0,82 | Sr 0,95 | Y 1,22 | Zr 1,33 | Nb 1,60 | Mo 2,16 | Tc 1,90 | Ru 2,20 | Rh 2,28 | Pd 2,20 | Ag 1,93 | Cd 1,69 | In 1,78 | Sn 1,96 | Sb 2,05 | Te 2,10 | I 2,66 | Xe 2,60 | |
6 | Cs 0,79 | Ba 0,89 | * | Hf 1,30 | Ta 1,50 | W 2,36 | Re 1,90 | Os 2,20 | Ir 2,20 | Pt 2,28 | Au 2,54 | Hg 2,00 | Tl 1,62 | Pb 2,33 | Bi 2,02 | Po 2,00 | At 2,20 | Rn | |
7 | Fr 0,70 | Ra 0,90 | ** | Rf | Db | Sg | Bh | Hs | Mt | Ds | Rg | Cn | Nh | Fl | Mc | Lv | Ts | Og | |
Lantanoidi | * | La 1,10 | Ce 1,12 | Pr 1,13 | Nd 1,14 | Pm 1,13 | Sm 1,17 | Eu 1,2 | Gd 1,20 | Tb 1,10 | Dy 1,22 | Ho 1,23 | Er 1,24 | Tm 1,25 | Yb 1,1 | Lu 1,27 | |||
Aktinoidi | ** | Ac 1,10 | Th 1,30 | Pa 1,50 | U 1,38 | Np 1,36 | Pu 1,28 | Am 1,13 | Cm 1,28 | Bk 1,30 | Cf 1,30 | Es 1,30 | Fm 1,30 | Md 1,30 | No 1,30 | Lr | |||
uredi
Paulingova skala uredi
Pauling je prvi predložio koncept elektronegativnosti 1932. godine, kao objašnjenje činjenice da je kovalentna veza između dva različita atoma (A-B) jača nego što bi se to očekivalo kada bi se mjerila prosječna jačina veza atoma A-A i B-B. U skladu s teorijom valentne veze, za koju se Pauling zalagao, ova dodatna stabilizacija heteroatomske veze je zbog doprinosa ionskih formi veze.Razlika u elektronegativnosti između atoma A i B je data jednačinom:
gdje je energija raspada veze Ed između A-B, A-A i B-B izražena u elektron-voltima, a faktor (eV)−½ uključen da bi se osiguralo da rezultat nema jedinicu mjere.
Mullikenova skala elektronegativnosti uredi
Mulliken je izložio teoriju izračunavanja elektronegativnosti, tako što je uzeo aritmetičku sredinu prve ionizacione energije i afinitet (sklonost) prema elektronu te tako mjerio sposobnost pojedinog atoma da privuče elektron. Mulliken je predložio izraz:
[5] Pošto ova definicija elektronegativnosti nije ovisna o proizvoljno određenoj skali, nazvana je apsolutna elektronegativnost,[6] a jedinica mjere joj je kJ/mol. Mullikenovu elektronegativnost je moguće izmjeriti samo kod onih elemenata kod kojih je poznat njegov afinitet prema elektronima. (57 elemenata (2006. god.))
Allred-Rochow metod elektronegativnosti uredi
A.L. Allred i E.G. Rochow su smatrali da se elektronegativnost mora vezati za naboj koji trpi elektron na površini atoma.[7] Koliko god je veći naboj po jedinici površine atoma, to je veća sklonost da atom privuče elekton.
gdje je Z* - efektivni naboj jezgra izračunat preko valentnih atoma, a rcov površina atoma približno izračunata preko kovalentnog promjera atoma.
Reference uredi
- ^ "Electronegativity", Compendium of Chemical Terminology (engl.)
- ^ Linus Pauling (1932). Journal of the American Chemical Society 54:3570.
- ^ Linus Pauling (1960). Nature of the Chemical Bond (3. izdanje). Ithaca, NY: Cornell University Press. str. 88–107.
- ^ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1984), Chemistry of the Elements, Oxford: Pergamon. ISBN 0-08-022057-6. str. 30.
- ^ Mulliken, R. S. (1934). Journal of Chemical Physics 2:782. Mulliken, R. S. (1935). Journal of Chemical Physics 3:573.
- ^ Pearson, R. G. (1985). Journal of the American Chemical Society 107:6801.
- ^ Allred, A. L.; Rochow, E. G. (1958). Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry J. Inorg. Nucl. Chem. 5:264.
Commons ima datoteke na temu: Elektronegativnost |